Mali zglobovi kraljeznice

Skupini upalnih reumatskih bolesti pripadaju razni artritisi i upalne bolesti kralježnice reumatoidni artritis, psorijatički artritis, enteropatski artritis, spondiloartritisi, sakroileitisi, dok skupini degenerativnih bolesti pripadaju artroze pojedinih zglobova najčešće koljena, kukovi, mali zglobovi šaka.

Mali zglobovi kraljeznice

Upalne reumatske bolesti su kronične bolesti što znači da zahtijevaju trajne kontrole i liječenje bolesnika koji od njih boluju. Liječenje upalnih reumatskih bolesti u domeni je reumatologa. Kao što je ranije spomenuto, uzroci upalnih i degenerativnih reumatskih bolesti se razlikuju. Za većinu upalnih reumatskih bolesti se točan uzrok bolesti ne zna — spominju se razni nasljedni i okolišni čimbenici kao mogući faktori u razvoju bolesti.

Napretkom struke posljednjih se godina mnogo saznalo o patogenetskim mehanizmima u pojedinim upalnim bolestima, što nam omogućava više terapijskih opcija u liječenju upale koja je u podlozi upalnih bolesti zglobova. Degenerativne su pak bolesti najčešće posljedica povećanog opterećenja pojedinih zglobova, nepravilnog držanja, ponavljanih ozljeda, upalnih reumatskih bolesti najčešće kasno prepoznatih i liječenih ili onih koje su po svom tijeku "agresivnije", a dijelom su moguće i posljedica nasljeđivanja.

Tegoba koja najčešće dovodi bolesnika liječniku je bol. Upalne i degenerativne bolesti često se manifestiraju s bolovima u zglobovima.

Mali zglobovi kraljeznice

Bol se u navedenim bolestima razlikuje. U degenerativnim bolestima takozvana mehanička bol bol se tipično javlja u opterećenju ili neposredno nakon opterećenja, a popušta u mirovanju. Drugim riječima bol se u degenerativnim bolestima češće javlja navečer, odnosno na kraju dana.

Bol koja se javlja u upalnim reumatskim bolestima takozvana upalna bol tipično se javlja u mirovanju noću ili ujutro i popušta sa razgibavanjem i fizičkom aktivnošću. Dakle, gotovo tipično za upalnu reumatsku bol je da tijekom dana popušta i umanjuje se. Uz bol relativno se često javljaju otekline i oslabljena funkcija ili čak gubitak funkcije pojedinog zgloba ili zglobova. U upalnim bolestima oteklina zglobova je posljedica prekomjernog stvaranja zglobne tekućine i "zadebljanja" zglobne ovojnice, dok je u degenerativnim bolestima posljedica dominantno koštane pregradnje zglobova.

U artritisima upalna bolest koža iznad zahvaćenog zgloba najčešće je crvena i topla dok je u degenerativnim bolestima češće nepromijenjene boje i topline kao i okolna koža. Obje skupine bolesti za posljedicu imaju oštećenje zglobne funkcije u početku zbog boli, a u odmaklim fazama bolesti zbog oštećenja zgloba.

Upalne reumatske bolesti često nazivamo i sistemskim upalnim reumatskim bolestima. Navedeno znači da mogu zahvatiti više organa ili organskih sustava. Uz navedeno upalne reumatske bolesti mogu se javiti i uz neke druge bolesti s kojima im se tada isprepliću simptomi upalne bolesti crijeva, kožne bolesti - psorijaza, plućne bolesti i sl.

S obzirom na navedeno, kod bolesnika koji boluju od upalnih reumatskih bolesti ponekada imamo i mnoge druge simptome, uz bolove i oticanje zglobova, a koji su posljedica zahvaćanja drugih organa i organskih sustava povišena temperatura, osip po koži, ranice u ustima, upale očiju, dugotrajan kašalj, bolovi u trbuhu uz proljevaste stolice i sl.

Pri postavljanju dijagnoze i u razlikovanju upalnih od degenerativnih bolesti zglobova i kralježnice koristimo se različitim dijagnostičkim sredstvima i metodama.

Mali zglobovi kraljeznice

Osnova dijagnostike reumatskih bolesti su različite laboratorijske i slikovne metode. Inicijalna obrada koja se može i koju je uputno učiniti kod nadležnog liječnika obiteljske medicine uključuje takozvane "rutinske" ili uobičajene laboratorijske i radiološke pretrage. Pri upućivanju bolesnika na rendgen važno je uvijek učiniti snimku zglobova i jedne i druge strane tijela kako bi se usporedili zglobovi iste zglobne razine i uočile eventualne promjene.

Ako je potrebna daljnja obrada zbog sumnje na upalnu reumatsku bolest, bolesnik se upućuje reumatologu, gdje se proširuje laboratorijska i slikovna obrada.

Daljnja obrada uključuje specifične laboratorijske testove i radiološke slikovne metode na koje se bolesnik upućuje ovisno o kliničkoj slici specifični imunološki laboratorijski testovi, ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjuterska tomografija, radioizotopne pretrage koji nam pomažu u postavljanju točne dijagnoze kod bolesnika s ranije postavljenom sumnjom na artritis ili upalnu bolest kralježnice. Od specifičnih laboratorijskih testova potrebno je izdvojiti reuma faktor RF i protutijela na cirkulirajući citrulinski protein anti-CCP koji osim u postavljanju dijagnoze reumatoidnog artritisa imaju značenje i u procijeni tijeka bolesti.

Liječenje upalnih reumatskih bolesti usmjereno je na liječenje upalne reumatske bolesti i na liječenje pridruženih stanja i bolesti npr. U liječenju upalnih reumatskih bolesti koristimo se farmakološkim i nefarmakološkim metodama liječenja, koje su komplementarne.

U nefarmakološke metode liječenja spadaju edukacija i savjetovanje bolesnika o samoj bolesti i mogućnostima liječenja, promjena životnih navika bolesnika, redukcija tjelesne težine ako je potrebna, prestanak pušenja, usvajanje pozitivnih životnih navika, uključivanje u udruge bolesnika te različite metode fizikalne terapije.

Pri edukaciji i savjetovanju bolesnika vrlo je važno upoznati bolesnike s prirodom same bolesti uzroci, mogući ishodi i komplikacije bolesti te dostupnim modalitetima liječenja prednosti i nedostatci pojedinih modaliteta liječenja. Farmakološke metode liječenja podrazumijevaju liječenje lijekovima. Farmakoterapija je usmjerena na simptomatsko liječenje npr.

Pri postavljanju sumnje na sistemsku upalnu reumatsku bolest liječnik obiteljske medicine započinje inicijalno liječenje bolesnika. Tijekom obrade, dok još definitivna di.