Njihov je cilj utvrditi funkciju mišića i zgloba i utvrditi razloge boli. Potrebno je pronaći koje su to navike koje pogoršavaju stanje. Tek otkrivanjem različitih uzroka boli može se ukloniti ili umanjiti bol. Zeleni, smeđi ili bijeli - boja voska iz uha može otkriti od čega bolujete. Najdjelotvorniji način ublažavanja boli je pronaći idealnu kombinaciju promjena navika i smanjiti opterećenost mišića lica.
U tome često pomaže i akrilatna udlage koja ovisno o funkciji može biti stabilizacijska, relaksacijska ili repozicijska. To je tvrda ploča u obliku potkove koja dovodi zube gornje i donje čeljusti u točno određeni položaj.
Položaj utvrđuje liječnik koji provodi terapiju pa je svaka udlaga drugačija, ovisno o liječniku koji određuje položaj i zagriz. Relaksacijska udlaga se izrađuje u opuštenom položaju kada se sve strukture zgloba nalaze u pravilnom položaju i uz smanjeno opterećenje žvačnih mišića. Učestalost nošenja udlage ovisi o simptomima, ponekad je dovoljno nošenje preko noći, a nekad je potrebno udlagu nositi i više sati dnevno.
Suradnja je važna i kod uklanjanja štetnih navika koje opterećuju žvačne mišiće kao i kod izvođenja mišićnih vježbi mišića koje pacijent radi po uputama liječnika. Fizikalnom terapijom žvačnih mišića ublažavaju se akutni simptomi poremećaja funkcije mišića i čeljusnog zgloba. Ponekad se koriste i mišićni relaksansi koji opuštaju napete mišiće.
Posebna tema u području poremećaja funkcije je bruksizam, nesvjesno noćno stiskanje ili škripanje škrgutanje zubima. Životne promjene, stresni periodi i anksioznost najčešći su okidač noćnog škripanja. Tijekom noći tijelo se ne može potpuno opustiti te aktivira žvačne mišiće uzrokujući stiskanje i škripanje. Pretjerana mišićna aktivnost može uzrokovati jutarnju ukočenost zgloba, glavobolje, bolove u području lica i zgloba, ali i oštećenja zuba koje u konačnici dovodi do pretjeranog trošenja i lomljenja dijelova zuba.
Oralno zdravlje u trudnoći - veći rizik za nastanak niza komplikacija.
Bruksizam se također liječi udlagama koja se nose po noći te onemogućavaju prejako stiskanje i škripanje zuba. One ne izazivaju neugodu, trebaju biti ugodne za nošenje i da ne zahtjevaju duže privikavanje. Udlage se nose nekoliko mjeseci dok se žvačni sustav ne oporavi, a moguće je i dugotrajno nošenje.
Stavite palac ili kažiprst i srednjak na ova mjesta i lagano masirajte u malim krugovima. Minuta ili dvije ovakve masaže na opisanim mjestima može pomoći opustiti mišiće koji izazivaju napetost oko zgloba. Za teže oblike sindroma temporo-mandibularnog zgloba posavjetujte se s fizioterapeutom. Tehnike za koje se utvrdilo da pomažu STMZ-u su tehnike duboke masaže, neuromuskularna masaža, Rolfing i kraniosakralni rad.
Kiropraktika se preporuča kod STMZ-a izazvanog pretjeranom uporabom i istezanjem mišića, dok manje pomaže kod ozljede zgloba kao u pacijenata koji razviju sindrom čeljusnog zgloba, nakon trzajne ozljede u prometnoj nesreći.
Kiropraktičar namješta bolesnikova leđa i tijelo te na bolesni zglob može primijeniti i fizikalnu terapiju, izmjeničnu struju, ultrazvuk ili dijatermiju, sve što pomaže opuštanje tog dijela tijela i omogućuje kiropraktičaru da istegne mišiće i namjesti čeljust.
Nekoliko kapi eteričnog ulja lavande Lavandula officinalis ili gospine trave Hypericum perforatum u toploj kupelji može vam pomoći da se opustite.
Da biste ublažili upalu temporo-mandibularnih zglobova, primijenite tople i hladne obloge.
Prvo tri minute držite topli ručnik, zatim pola minute držite hladni ručnik. Ovaj postupak ponovite dva ili tri puta na dan kod kroničnog oblika bolesti, a češće kod akutnog oblika bolesti. Dok tehnike opuštanja, hipnoterapija i vođeno vizualiziranje mogu ublažiti simptome STMZ-a, biofeedback je najučinkovitiji način liječenja STMZ-a iz područja psihosomatske medicine.
Biofeedback ne rabi lijekove, nije invazivan, odstranjuje napetost i omogućava obuzdavanje bolova izazvanih stresom. Nakon tečaja kod stručnog terapeuta, možete ga i sami primjenjivati. Rabeći električni čitač za mišić koji pokreće čeljust, stručnjak može naučiti pacijenta da nadzire napetost u tom dijelu tijela.
Istraživanja su pokazala da je biofeedback osobito djelotvoran kod osoba koje pate od kroničnog oblika STMZ-a te im može pomoći ublažiti bolove i smanjiti škljocanje kroz duža razdoblja od drugih načina liječenja.
Za oboljele od STMZ-a važno je da smanje istezanje i napor kojem su izloženi čeljusni mišići i zglobovi. Izbjegavajte tvrdu hranu poput svježe mrkve i jabuka te hranu koju treba dugo žvakati poput mesnih odrezaka i tvrdih peciva. Ako bol u čeljusti postane neizdrživ, pokušajte dan ili dva postiti ili biti na tekućoj dijeti.
Ovaj je način osobito učinkovit ako ograničite i govor samo na najnužniji. Sto se tiče prehrane, oboljeli od STMZ-a trebaju uzimati odgovarajuće količine bromelaina ili bioflavonoid pinkogenola u kombinaciji s vitaminom C za ublažavanje upale; tablete kalcija i magnezija za grčenje mišića ili vitamine skupine B za ublažavanje stresa.
Osim zubarskog zahvata, fizikalne terapije ili biofeedbacka, stručnjak za osteopatiju može vam manualnim tehnikama pomoći povećati raspon pokreta glave, vrata, ramena i gornjeg dijela leđa. Možda možete pronaći liječnika koji se bavi osteopatijom te se specijalizirao za STMZ. Većina liječnika preporučit će osobama s blagim oblikom STMZ-a primjenu analgetika dostupnog u slobodnoj prodaji, masiranje bolnog područja i ograničeno govorenje i žvakanje tijekom nekoliko dana, odnosno odmaranje čeljusti uzimanjem meke ili tekuće hrane.
Bolnije ili kronične oblike sindroma temporo-mandibularnogzgloba obično treba liječiti uz pomoć zubara, fizikalnog terapeuta, ortodonta, kirurga ili psihologa. Neki ljudi nesvjesno škrguću zubima u snu, a to se oboljenje zove bruksizam. Zubar može dijagnosticirati tegobu i dati pacijentu umetak ili udlagu za ugriz. Liječnik koji sumnja da je uzrok sindroma čeljusnog ;globa prekomjerno istezanje mišića može propisati jek za opuštanje mišića kao što je diazepam kako bi jblažio bolove i napetost.
Budući da STMZ može biti kronična bolest, pacijent se ne bi trebao duže vrijeme oslanjati na ove lijekove na recept zbog opasnosti od navikavanja. Kod nekih oboljelih od STMZ-a fizikalna terapija može ublažiti bolove i obnoviti pokretljivost čeljusti. Za povećanje raspona čeljusnih ookreta terapeut može primjenjivati vježbe istezanja preporučiti tehniku istezanja kod koje se po licu rasprši tekućina koja hladi i umrtvljuje, a zatim se isteže čeljusne mišiće.
Druge mogućnosti kod primjene fizikalne terapije su kratkovalna dijatermija i lasersko liječenje. Kod ovih postupaka valovi dopiru mnogo dublje nego vlažni i topli oblozi, a pritisak valova djeluje kao masaža, povećava dotok krvi u oboljelo područje i ublažava upalu i bolove.
Liječnici preporučuju operativne zahvate samo u iznimnim slučajevima. Najmanje invazivan oblik, artroskopija, izvodi se tako da se kroz malen rez uvede optička cijev te se pomoću nje disk vrati na mjesto. Ako artroskopija ne uspije, potrebno je izvesti otvoreni kirurški zahvat na temporo-mandibularnom zglobu, pri čemu se područje zgloba potpuno otkrije, a može biti potrebna i zamjena zgloba.
Međutim, prije nego što se odluči za operaciju, pacijent mora ispitati sve mogućnosti, moguće komplikacije i nuspojave te treba zatražiti drugo mišljenje nekog drugog iskusnog kirurga. Razni alternativni načini liječenja mogu biti učinkoviti u liječenju STMZ-a. Brojni biljni lijekovi mogu djelovati smirujuće ili opuštati mišiće ublažavajući bolove.
Mnogi liječnici priznaju uspjeh biofeedbacka u nadzoru sindroma čeljusnog zgloba izazvanog stresom. Bez obzira na to što izaziva povremeni nastup sindroma čeljusnog zgloba, za ublažavanje bolova možete uzeti acetilsalicilnu kiselinu npr.
Aspirin ili nesteroidni protuupalni lijek. Ako stalno osjećate glavo.
0 komentara na“Bolest celjusnog zgloba”