Bolesti ramena zgloba

Najčešći razlog koji dovodi pacijenta na pregled je bol i ograničenje pokreta u ramenu — gubitak funkcije. Bol u ramenu može da se javi kao posledica mnogih bolesti i stanja, može biti vezan za sam zglob ramena ili se javlja kao održani  bol: zbog oboljenja vratne kičme cervikalni sindrom, oboljenja grudne kičme torakalni  sindrom, zbog oštećenja nerava vratne kičme cervicobrahialgia ili kod šećerne bolesti sa oštećenjem nerava diabetes mellitus sa polineuropatijom, kod anginoznog srčanog bola, infarkta miokarda, oboljenja žučne kese, tumora pluća!

Zbog toga treba pacijent odmah da se javi na pregled da bi se ustanovio uzrok bola. Pregled obavlja fizijatar, a nakon dobro uzete ANAMNEZE — početak bola — spor postepen ili akutan intenzivan, nakon opterećenja ili spontano karaktera bola, pokretljivost ramena, trnjenje, žarenje u ruci, slabost ruke…povišena TT, dijareja..

Konsultativni specijalistički pregledi reumatologa, ortopeda. Sam proces oboljenja prolazi kroz četiri faze.

Bol u ramenu je izražen, jak i u toku noći, a svaki pokret ga pojačava i provocira, obim pokreta i funkcija ramena su sve više ograničeni do kompletnog ukočenja. Može da zahvati i drugo rame, a ređe istovremeno oba ramena. Navedeno je da samo oboljenje prolazi kroz 4 faze, ali da li će se razviti sve faze oboljenja i koliko će trajati zavisi od toga da li  je  uključeno adekvatno lečenje i kada.

Najčešće se javlja u petoj i šestoj dekadi života, ali moguć je početak u bilo kojoj životnoj dobi. Bolest je najbolje okarakterizirao Codman davne Patoanatomski gledano, dolazi do skvrčavanja fibrozne zglobne čahure ramena, koja postaje manja i neelastična. Stvaraju se brojne priraslice zglobne čahure ramena, zbog čega pokreti u ramenu postaju progresivno ograničeni i bolni. Prevladava ukočenost zgloba, dok su bolovi u drugom planu. Prema novijim definicijama, o "smrznutom" ramenu govorimo kad je opseg pasivnih i aktivnih kretnji u ramenu ograničen u jednakoj mjeri, i to za više od polovice normalnog opsega kretnji.

Postoji primarni i sekundarni sindrom smrznutog ramena. Primarni sindrom razvija se bez poznatog uzroka i ne može ga se dovesti u vezu s nekom drugom poznatom bolešću.

Pogađa 2 do 3 posto populacije, javlja se obično nakon Sekundarni sindrom često je zabilježen u sljedećim bolestima: šećerna bolest, moždani udar s klijenuti udova sindrom se tada obično razvija na zahvaćenoj strani, karcinom pluća, tuberkuloza, infarkt miokarda, bolesti štitne žlijezde, traume, stanja nakon amputacije dojke, vratna spondiloza. Tri faze bolesti U svih bolesnika bolest prolazi kroz tri faze, koje mogu trajati različito. U prosjeku, bolest može trajati oko dvije godine prema nekim autorima prosječno oko 30 mjeseci.

U fazi boli javlja se difuzna bol u ramenu koja može trajati mjesecima i postupno se povećava ukočenost ramena. Bolesnici obično primijete da ne mogu zakopčati odjeću na leđima ili dohvatiti stražnji džep na hlačama. Prisutne su i noćne boli uz otežano spavanje na zahvaćenoj strani.

Postupno slabemišići ramenog obruča atrofija. Aktivne i pasivne kretnje u ramenu postaju jednako ograničene. U fazi ukočenosti bol nestaje, pojačava se ukočenost zgloba ramena, nestaju noćne boli. Najizraženiji su ograničeno odmicanje ruke od trupa, vanjska rotacija, manja i unutarnja rotacija. Podizanje ruke iznad razine ramena elevacija obično nije izvediva.

U fazi oporavka dolazi do spontanog poboljšanja ili, najčešće uz liječenje, poboljšanja opsega kretnji u ramenu. Sedam do 15 posto bolesnika nikad ne postigne potpun oporavak funkcije ramena, unatoč poduzetom liječenju. Najvažniji korak u liječenju je točna i pravodobna dijagnoza te što raniji početak liječenja.

Lokalna primjena kortikosteroida u zglob ramena te primjena nesteroidnih antireumatika za ublaženje boli mogu biti od koristi, ovisno o stadiju bolesti korisniji su u prvoj fazi. Ipak, najvažniju ulogu u liječenju sindroma smrznutog ramena ima uporna, dugotrajna i intenzivna fizikalna terapija uz nadzor fizioterapeuta i kod kuće.

Cilj liječenja je postizanje potpuna ili najvećega mogućeg opsega kretnji. Obično, kao uvodne procedure prije kineziterapije, koristimo toplinske procedure hidroterapiju, ultrazvuk, termoterapijske procedure. Tvrdokorni slučajevi, koji ni nakon tri mjeseca intenzivne fizikalne terapije ne pokazuju poboljšanje, mogu se liječiti operativnim putem manipulacija ramena u općoj anesteziji s ciljem postizanja što veće gibljivosti ili artroskopsko opuštanje zglobne kapsule.

Ne treba očekivati brze rezultate u liječenju, jer je riječ o tvrdokornoj bolesti. Učinak liječenja može se postići samo uz maksimalno strpljenje liječnika, bolesnika i fizioterapeuta te uporno vježbanje. Klasično radiološko snimanje zgloba i primjena artrografije ubrizgavanje kontrasta u zglob ramena dugo su bile jedine metode prikazivanja zglobnih i okozglobnih promjena u području ramena.

Tehničke inovacije proteklih dvdadesetak godina znatno su poboljšale dijagnostičke mogućnosti, u početku uvođenjem kompjutorizirane tomografije CT, zatim ultrazvuka UZV te na kraju i magnetske rezonancije MR. Primjena artroskopije operativna metoda s direktnom vizualizacijom zgloba kroz "prozorčić" u koži također pruža izvrstan uvid u promjene ramenog zgloba.

Korištenjem navedenih tehnika omogućena je bolja vizualizacija kostiju, posebice mekih tkiva, uz znatno veću rezoluciju i senzitivnost pretraga u odnosu na klasičnu radiografiju.

Slično kao klasična radiografija, CT je usmjeren prema dijagnostici koštanih promjena, a dijagnostika mekih tkiva, poput zglobne hrskavice, mišića, tetiva, burzi pa čak i sinovije, uglavnom je u domeni UZV-a i MR-a. Primjena UZV-a ramena pomaže u brzoj i jednostavnoj orijent.