Redovno istezanje mišića leđa je važno u prevenciji povrede. Najvažniji činilac koji dovodi do nastanka fasetnog sindroma je slabost mišića stabilizatora trupa core stability muscels. Mišići stabilizatori trupa podržavaju kičmeni stub u pravilnom položaju.
Kako se postavlja dijagnoza fasetnog sindroma? Dijagnoza ovog sindroma se postavlja kliničkim pregledom, a potrebno je uraditi i snimanje rendgena kičmenog stuba. Rendgen kičmenog stuba se radi u 2 projekcije — prednja i bočna. Iz te dve projekcije se mogu sagledati fasetni zglobovi i da li postoje znaci postojanja povreda na njima.
U slučaju nejasnoća, uradi se dopunsko snimanje magnetnom rezonancom. Kako se leči fasetni sindrom? U lečenju fasetnog sindroma pažnja se usmerava na — smanjenje bola, spazma mišića, smirenje upale zgloba, lečenje povrede ligamenata, jačanje mišića stabilizatora trupa, povećanje fleksibilnosti trupa.
U cilju smanjenja bolnosti se mogu koristit kinezitejping metode i metode fizikalne terapije TENS, ultrazvuk, terapija zagrevanjem u cilju smanjenja napetosti mišića U tu svrhu se može koristiti primena magnetne terapije i laser terapije, kao i nekih drugih najsavremenijih metoda plazmaterapija PRP.
Takođe, mogu se dati blokade u predeo bolnog segmenta i povređenog zgloba. Najslabiju kariku našeg tela čine upravo mišići stabilizatori trupa. Stabilizatori trupa povezuju gornji i donji deo tela i prenose silu rada sa jednu na drugu polovinu tela. Kod slaosti ovih mišia, prenos sle je nepotpun i ona se gubi negde usput Velika većina povreda nastaje usled slabosti stabilizatora trupa. Kao tretman, ali i u velikom broju slučajeva i kao prevenciju rade se vežbe za jačanje stabilizatora trupa.
Jaki mišići core-a daju ogromnu snagu i potencijalnu energiju koja se prenosi u gornji ili donji deo tela Postoje dva načina aktivacije i angažovanja mišića jezgra — dinamičkim radom ili statikom. Statičke vežbe su one vežbe kod kojih ne dolazi do približavanja pripoja mišića pri kontrakciji, ali postoji tonus. Budući da je dosta lakše raditi statičke vežbe od dinamičkih, upravo je to poželjni redosled.
Da rezimiramo, statikom se počinje — rade je početnici, rekovalescenti pri oporavku, ali i rekreativni i profesionalni sportisti. Tek kad je zadovoljen osnovni funkcionalni i motorički nivo, prelazak na dinamičke vežbe je bezbedan.
U kasnijem radu je poželjno kombinovati ovakva dva režima. Prinudni položaji dovode do preopterećenja i prevelikog istezanja ligamenata SI zgloba. Simptomi SI sindroma: - jednostrana bolnost u donjem delu ledja na strani SI disfunkcije - bolna osetljivost na pritisak u predelu SI zgloba - bol je obično jednostran, retko se javlja istovremeno sa obe strane - bol se pojačava prilikom ustajanja iz sedećeg položaja i podizanju kolena u stojećem položaju -ukoliko je bolnost jače izražena, bol se može širiti prema kuku, butini ili zadnjoj loži, ali nikada u stopalo.
Ova povreda je česta u sportovima sa hiperekstenzijom kičmenog stuba, kao u gimnastici. Karakterističan simptom za spondilolizu je bol u ledjima koji se pojačava pri savijanju ledja u nazad. Veliki je broj mišića koji čine muskulaturu ledja, od kratkih tankih mišića koji povezuju dva pršljena, do velikih snopova mišića koji se pružaju duž cele kičme. Nagli pokreti, posebno nezagrejanih mišića, dovode do njihove povrede. Osnovno u prevenciji istegnuća mišića je — dobro zagrevanje, vežbe jačanja ledjnih mišića i obavezno istezanje na kraju treninga.
Povreda dovodi do iskakanja diska prema kičmenom kanalu i pritiska na nervne korenove. Pritisak na nervne korenove dovodi do bola koji se iz ledja širi duž noge prema prstima ili napred u butni mišić. Povreda diska se obično dešava pri podizanju tereta sa povijenim ledjima, što je čest slučaj i u teretani, pri mrtvom dizanju lili čučnjevima. Veoma je važno pravilno držanje ledja pri vežbanju, što zajedno sa jakim ledjnim mišićima čuva kičmu. You are here Naslovna Proizvodi Uzroci bola u ledjima 7.
Anatomske celine koje formiraju slabinski deo tela su: - koštani segment kičmeni stub i karlica - zglobovi medjupršljenski zglobovi kičmenog stuba, zglob kičmenog stuba i karlice — sakroilijačni zglob - ligamenti ligamenti pršljenova i sakroilijačnog zgloba - mišići slabinski mišićni stubovi oko kičmenog stuba — paravertebralni mišići, mišić piriformis Kičmeni stub — predstavlja lanac spojenih pršljenova koji nose težinu i pokrete našeg tela. Pršljenovi su spojeni, tj nanizani jedan na drugi, pomoću prednjih i zadnjih medjupršljenskih zglobova: a intervertebralni medjupršljenski diskus — predstavlja prednji medjupršljenski zglob, kojim su tela gornjeg i donjeg pršljena povezana elastičnom hrskavičavo-vezivnim diskom.
Karakteristika ovog sindroma je: - bol u jednoj strani ledja - bol na početku pokreta - bol u sedećem položaju - bol se pogoršava pri savijanju na bolnu stranu ili u nazad 2 Sindrom piriformisa Mišić piriformis .
Treba raditi istezanja: - zadnje
SI zglob je ligamentarna struktura, kojom je povezan završni